Četvrtak 21.2.2013.

"Zbog dinamike kojom se vrši eksploatacija u Omarskoj i odugovlačenja oko privatizacije državnog kapitala na preostalim kopovima, zaposleni u Arcelor Mital Prijedoru su zabrinuti za svoju i sudbinu generacija koje dolaze, nakon iscrpljenja trenutno aktuelnog kopa", ističe Milanko Stojnić, predsjednik Sindikalne organizacije u okviru ovog preduzeća. " Nama bi, možda, bilo drago da naša kompanija dobije mogućnost da otkupi državni kapital i u preostalim kopovima. Iz dosadašnjeg iskustva, možemo da kažemo da je dosta korektna prema zaposlenima. Ali mi ništa ne prejudiciramo. Ako ima i neko drugi, za koga kompetentni organi ocijene da ima bolju ponudu i da će biti bolje i zaposlenima i državi, mi nemamo ništa protiv. Nama je samo bitno da se zaposli što veći broj ljudi, na jednoj strani, i da se i oni koji vrše eksploataciju rude, kao i oni koji im daju pravo na to, domaćinski odnose prema tom prirodnom resursu koji je neobnovljiv. Dakle, očekujemo da se to prirodno dobro što bolje "proda" i da se, pored trenutnih plata za zaposlene i priliva odgovarajućih dijela sredstava u budžete Republike i lokalne zajednice, stvaraju i razvijaju i neke druge industrijske grane, odnosno što bolji uslovi života i rada, nakon što rudna bogatstva budu iscrpljena. Jednostavno, ne želimo da se jednog dana, mi ili generacije koje dolaze, probude bez ikakve perspektive" - rekao je Stojnić.

Obrad Belenzada, predsjednik Sindikata metalaca i rudara i predsjednik Konfederacije sindikata RS, razumije zabrinutost radnika: "Brzim kopanjem rude u Omarskoj, bojimo se da će nestati rude na tom kopu i da će Omarska doživjeti sudbinu Ljubije. S te strane, mislim da radnici imaju pravo da pitaju zašto se pitanje privatizacije državnog kapitala u RŽR Ljubija ne rješava brže. Ne vidimo ni jedan razlog da se ovoliko odugovlači i ne znamo šta je cilj. Neko bi morao radnicima reći, ako se sa "Mitalom" raskine ugovor, da li je država spremna da radnicima isplaćuje platu dok ne nađe boljeg partnera. Srbija je to uradila u Smederevu. Je li i naša država spremna na tako nešto, ili ima bolja rješenja. Ako ima, neka kaže, jer vremena za odugovlačenje nema" - kategoričan je Belenzada.

Ni iz Granskog sindikata ne žele da prejudiciraju stvari, ali se slažu da se gazdovanju neobnovljivim prirodnim resursima mora pokloniti veća pažnja i pitaju zbog čega se o privatizaciji nekih drugih resursa, kao što je Ugljevik, na primjer, nije govorilo ovoliko javno i zbog čega nije traženo više poslovnih ponuda i partnera.

Tekst preuzet iz Kozarskog vijesnika